Baptisti sedmog dana

BAPTISTI SEDMOG DANA su nastali u Engleskoj tokom 1650-tih godina. Iako nije brojna, ova denominacija ima izuzetan znacaj za crkve i pokrete koji svetkuju Subotu kao bogosluzbeni dan koji je Gospod posvetio.

Tuesday, February 07, 2006

OSNOVE NASEG VEROVANJA 2 - BOG OTAC

LEKCIJA 2
BOG OTAC



1. Korinćanima 8,6; Efescima 4,6; Jezekilj 33,11; 2. Solunjanima 1,6-8; Jovan 5,24; 3,16-18.
Verujemo u Boga Oca, koji je suveren nad svim stvorenjem, koji je pun ljubavi i pravde jer prašta onima koji se pokaju i osuđuje one koji se ne pokaju.
– Iz veroispovedanja BSD

Bog jevrejske Biblije nije kao bilo koji drugi bog. Kada govorimo o Bogu, mi govorimo o vrhovnom biću i objektu naše vere.
Ovde Boga treba odvojiti od bićâ koja su stvorena u mitologiji i kojima se pristupa na različitim ceremonijama, jer oni pripadaju tipu klase duhova. Ovi bogovi, iako ih slave, skoro su istovetna bića ljudskim bićima, samo što su veća u sili, pameti i vrednosti. Bogovi starih nacionalnih religija kao što su bili oni kod starih Egipćana, Grka, Sumera, Rimljana i drugih, mada očigledno po svemu nadljudski i uglavnom besmrtni, nikada nisu smatrani za savršene i beskonačne na način na koji to mislimo o Bogu.
Neke religije imaju mnogo bogova kao, na primer, one u Indiji. Imena ovih bogova često oslikavaju samo jedan ili nekoliko aspekata stvarnosti. Ovo je znatno drugačije nego što je bilo u Izraelu, jer je Bog Izraela bio Bog koji je ne samo bio izvor svega, već je i sadržavao svu stvarnost.
Bog o kojem mi govorimo jeste Bog iz jevrejskog Svetog pisma, a on je opisan u svim knjigama Biblije, osim u Knjizi o Jestiri i u Pesmi nad pesmama. On je prikazan kao Stvoritelj, Hranitelj, i Davalac zakona. On je pravedan, savršen u svakom smislu, beskonačan u svakom kvalitetu, i on je personalizovana lepota, dobrota, pravda, milost, sažaljenje, strpljenje, ljubav i svetost.
Ovaj Bog zahteva ekskluzivno slavljenje, a njegovo ime ispisano kao JHVH, odnosno kao tetragramaton, nalazi se na više od 6.600 mesta u Bibliji. Ispravno izgovaranje reči JHVH nam je nepoznato, tako da se umesto nje koristi reč Adonaj, u značenju Gospod. Moderni prevodioci Biblije uzeli su samoglasnike iz reči Adonaj, i ubacili ih između suglasnika u JHVH i tako su došli do Božijeg imena Jehova. Pojedini naučnici smatraju da je ispravno izgovaranje ovog imena oblik Jahve, ali se uglavnom koristi ime Jehova.
Ime Božije se u Svetom pismu koristi da nam saopšti ko je on, jer imena predstavljaju pravi karakter i naročite osobine određene osobe. Stoga Božija imena otkrivaju Božiju pravu prirodu odnosno njega samog. Tako njegova imena predstavljaju njegovo ekskluzivno božanstvo i njegovu slavu.
Ime Božije često se nalazi i u kombinovanom obliku kao, na primer, ’Gospod nad vojskama’, odnosno Jehova Savaot. Ime JHVH često se kombinuje sa ’Elohim’ i ova kombinacija se javlja 2.600 puta u Svetom pismu. Ovaj izraz označava moć i silu.
Drugo ime za Boga je El, i ono se koristi oko 230 puta. Ovo ime su koristili i neznabošci kada su govorili o nekom od njihovih božanstava. Druga veoma dobro poznata imena Božija su ’El Roi’, Bog koji me vidi, ili El koji me vidi (Postanje 16,13).
Sledeće Božije ime je El Šadai. Još jedno je El El-jon, odnosno ’Bog najuzvišeniji’. Druga Božija imena u Svetom pismu su i:
El Olam, Bog večnosti;
Jehova Jireh, Bog će obezbediti;
Jehova Rofi, Gospod naš iscelitelj, odnosno lekar;
Jehova Nisi, Gospod naša zastava;
Jehova M’kadeš, Gospod naš posvetitelj;
Jehova Šalom, Gospod naš mir;
Jehova Cidkenu, Gospod naša pravda;
Jehova Rohi, Gospod moj pastir;
Jehova Š’ma, Gospod je ovde, itd.

Sveto pismo je sasvim precizno u tome kad kaže da ljudi treba da slave samo Jehovu, ali nas Sveto pismo stalno i iznova izveštava da je Izrael slavio razne druge bogove, i to u isto vreme kad i slaveći Jehovu. U dugim vremenskim periodima Izrael nije poštovao svoga Boga i njegove zapovesti.
Odnos Boga i njegovog naroda, uključujući i Izrael, bio je zasnovan na zavetu. U slučaju Izraela, ovaj zavet je bio od presudnog značaja za identitet Izraela kao nacije. Jehova je bio taj koji ih je izveo iz ropstva u Egiptu, proveo ih kroz divljinu, i koji im je dao zemlju u Hanaanu.
Bog je sve ovo učinio zbog ’zaveta’ koji je načinio sa njima, sa narodom Izraela. Zavet je bio modelisan na isti način kako su tada bili pravljeni međunarodni ugovori, u vreme drugog milenijuma pre Hrista. Zavet je bio sličan hititskim vazalskim ugovorima u kojima je ’veliki car’ zahtevao potpunu vernost sebi od strane njegovog naroda, podrazumevajući da treba da gledaju samo na njega, a ne da se okreću nekim drugim carevima. U ovom religijskom zavetu, Izrael mora da služi jedino Jehovu, a on će zauzvrat biti njihov Spasitelj.

’Muška’ priroda Božija?
Razmatranje o Božijem očinstvu dovodi do pitanja o tome zašto je u Starom svetu bilo toliko mnogo ženskih božanstava. Ova ženska božanstva su uvek bila privlačna narodu Izraela, a neznabožačka praksa je neprestano kvarila naciju.
Ženska božanstva su bila popularna, ali je Bog Svetog pisma ovakvu žensku prisutnost isključio. Biblijski autori nikada nisu dopustili da se atributi bliskoistočnih boginja upotrebljavaju kada se opisuje Jehova. Oni su uvek osuđivali vladare, careve i narode kada bi se oni priklanjali sveopštem slavljenju ovih boginja. Postoje dokazi da su se ženske boginje nekako infiltrirale u hramovno slavljenje Jehove i da su imale mnogo sledbenika. Car Asa, mada pobožan car, imao je majku koja je imala izrezan lik boginje Ašere. U Drugoj Carevima 21,7 zapisano je da je ova ista boginja imala statuu u jerusalimskom Hramu sve do vremena Josije. Proroci nikada nisu podržavali ovo bogohuljenje.
Postoji veoma mnogo dokaza da je bilo slavljenja ženskih božanstava po čitavom svetu. Mnogi arheolozi govore o tome da su određeni ženski likovi bili simboli plodnosti, ali su zapravo bili uključeni u praktično svaku ljudsku aktivnost: trudnoću, rođenje, sahranu, plodnost, inicijaciju (uvođenje), lov, sazrevanje, ritualne brakove i zapovedanje životinjama. Ni u jednoj drugoj civilizacija nema toliko slavljenja boginja kao u Indiji, iako ovo nije odvojeno od slavljenja muških bogova. Očigledno je da nijedna civilizacija nije uspela da izbegne ovo svuda rasprostranjeno slavljenje ’Nebeske carice’.
Judaizam nikada nije uvrstio slavljenje boginja u svoju praksu. Ali, ipak je Izrael u tim vremenima proslavljao razne boginje. Slavljenje boginja postoji od davnina, i u svetu je to danas još uvek popularno.
Sveto pismo uzvišeno govori o ulozi majke, čak i Mesiju opisuje kao ’seme ženino’. Ali, Bog je opisan na način koji ga ne isključuje toliko iz zaštitničke uloge majke, već ga značajno opisuje kao Oca. U Psalmu 103,13 nadahnuti autor kaže: ’Kako otac žali sinove, tako Gospod žali one koji ga se boje’.
Koncept Oca uvodi ideju Bogooca, i tako nas dovodi do određene rasprave o ovom trojedinom Bogu.

1. Timoteju 1,17; 5. Mojsijeva 6,4; 1. Carevima 8,27; 1. Jovanova 1,5; 1. Mojsijeva 1,1.2; Dela 17,24.25.28; Psalam 90,1.2; Matej 28,19; Jovan 3,16; Isaija 57,15; 2. Petrova 3,9.

Verujemo u jednog Boga, nevidljivog i savršenog, Stvoritelja i Nosioca svemira koji večno postoji u tri osobe – Otac, Sin i Duh Sveti, i koji želi da podeli svoju ljubav u ličnom odnosu sa svima.
– Iz veroispovedanja BSD
Otac, Sin i Sveti Duh zajedno se nazivaju Bogom. Sva trojica se zovu ’jedan Bog’, tako da možemo da kažemo da se ’Bog’ sastoji od tri osobe: Boga Oca, Boga Sina i Boga Svetog Duha. Zato možemo da kažemo da je Bog Sveta Trojica, odnosno da tri ličnosti u Bogu formiraju jedinstvo koje se zove Bog. Na određen način one su neodvojive; jer su od iste supstance, suštine, prirode, sile i karaktera.
Postoje posebne uloge ili dela koja svaka osoba Boga čini u odnosu prema čoveku, i jedne prema drugoj. Ali, one sve zajedno deluju u skladu sa njihovom voljom. Tu nema nikakvog razilaženja već je na delu savršeno jedinstvo. Oni su jedno. Strogo govoreći, Boga ne bi trebalo da nazivamo Trojicom, jer to bi moglo kod nekoga da podrazumeva da postoje tri Boga. Ali, taj izraz se ne koristi u smislu da podrazumeva da postoje tri Boga.
Sveto pismo trojicu prepoznaje kao Boga. Na primer, u Jovanu 6,27, o Ocu se govori kao o Bogu. U Jovanu 1,1 i 14, o Reči ili Isusu se govori kao o Bogu. U Delima 5,3-4, o Svetom Duhu se govori kao o Bogu. Biblija prepoznaje i govori o trojici kao o različitim osobama, koje imaju sve osobine jedne osobe. Jovan 3,16 govori o tome kako je Otac dao svog Sina. U Jovanu 14,16-17 Isus se moli Ocu, i Otac šalje drugog Utešitelja, Duha. I ne samo to, Matej 3,16-17 govori o Isusovom krštenju, gde se govori o tri (3) osobe. U Mateju 28,19 Veliko poslanje naglašeno govori o trojici kao o Bogu. U Isaiji 48,12-16, onaj koji je Prvi i Poslednji govori svoju poruku: ’Gospod i Njegov Duh su me poslali’. Čak i u ovom odlomku možemo da vidimo tri osobe.
Ali, mi znamo da ima jedan Bog. Ponovljeni zakon 6,4 su stihovi himne države Izrael: Čuj Izraelu, Gospod Bog je jedan Bog.
Reč upotrebljena za jedan je ’ehad’, i ona govori o kombinovanom jedinstvu, a ne o apsolutnom jedinstvu. U jevrejskom ’jahid’ je reč za apsolutno jedinstvo, i u Starom zavetu nikada nije upotrebljena kada se govori o Bogu.
Tako možemo da posmatramo trojedinog Boga i da vidimo šta nam je dato da saznamo. Sveto pismo nam kaže da postoji Otac, da postoji Sin, i da postoji Sveti Duh.
Onda moramo da se zapitamo šta reč Otac znači kada se koristi da opiše Oca. Prvo, moramo da razumemo da kada govorimo o Bogu, mi ne govorimo o osobi koja je jednostavno ljudsko biće umnoženo, recimo, milion puta u sili, snazi, pameti i tako dalje.
Bog nije čovek i mi ne možemo da zaključujemo ili mislimo o Bogu kao o nekom silnom ljudskom biću. Bog je Duh i on je potpuno drugačiji kvalitativno i suštinski od svog stvorenja. Mi znamo da Bog jeste Gospod i da je suveren, da je Stvoritelj, da je Osloboditelj i da je on onaj koji održava zavetni odnos sa nama.
Međutim, za razliku od starinskih bogova kao što je to bio Zevs, koji je smatran za oca svim bogovima, Izrael nije gledao na svog Boga kao na Boga koji ima poroda.
Ovaj Bog je Gospod i on je suveren, i on je stvorio svet i ljude kako bi na konkretan način prikazao svoje Očinstvo. Pored toga, on je intervenisao u istoriji kako bi spasao. Malahija 2,10 to ovako opisuje: ’Nije li nam svima jedan Otac? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto neveru činimo jedan drugom skrnaveći zavet otaca svojih?’
Očito je, znači, da je zavet na Sinaju onaj koji povezuje Izrael i Boga u jednu svetu porodicu. Glava te porodice, i otac, bio je Jehova koji ih je izbavio iz ropstva u Egiptu, i time potvrdio da su oni njegov izabrani narod. Znači, kroz zavetni odnos je božansko Očinstvo Božije došlo do Izraela. Ovaj zavetni odnos započet je obećanjima koja su data Avraamu i ostalim patrijarsima. U ovom zavetnom odnosu postojala je naročita i jedinstvena bliskost, lični odnos i blagoslov. Očinstvo je značilo da je postojao jedinstveni i milostivi izbor. Otac, koji je pravedan i veran svojim zavetnim obećanjima, održava, obezbeđuje i brine s ljubavlju za one koji su u zavetu.
Bog se brine i stara za ljude koje je otkupio. U Mojsijevoj pesmi, zapisanoj u Petoj knjizi Mojsijevoj ili Ponovljenom zakonu 32,6 Mojsije pita: ’Tako li vraćate Gospodu, narode ludi i bezumni? Nije li on Otac tvoj koji te je zadobio? On te je načinio i stvorio’.
A Bog onda, zbog onoga što je učinio, kao i zbog posebnog odnosa između njega i Izraela, može da kaže za Izrael da je njegov prvorođeni sin, u Drugoj knjizi Mojsijevoj ili Izlasku 4,22 i Osiji 11,1.
Kada je Isus došao, on je u znatnoj meri produbio značenje Božijeg Očinstva u oblastima bliskosti i intimnosti. Isus je objavio Boga kao Oca, a sebe kao njegovog Voljenog Sina. Pokazao nam je da postoji nešto u trojedinom Bogu što je uključivalo naročitu, jedinstvenu i silnu ljubav koju je jedna osoba imala za drugu u trojedinom Bogu, a što je dovelo do opisa Oca i Sina. Bog je prvo i pre svega Otac koji je u večnom odnosu prema svom božanskom Sinu.
Ovo je jedinstveni odnos koji u sebi sadrži naročitu bliskost, ljubav, intimnost, potpuno nepostojanje tajni, potpuno poverenje, potpunu zavisnost, potpunu poslušnost koje opisuju odnose između Oca i Sina. Otac voli Sina više nego što to mi ikada možemo da zamislimo, a Sin uzvraća tu ljubav uz potpunu poslušnost Očevim željama. Sve što Otac ima on daje Sinu, a Sin za sebe ništa ne zadržava. Sin je spreman da učini sve što od njega Otac zahteva, čak i pre nego što to Otac od njega zatraži, a Otac će njemu dati više nagrade i svojih osećanja nego što možemo da zamislimo. Ko god ne poštuje Sina, kod Oca stiče prokletstvo, nešto o čemu je užasno i da se samo razmišlja.
U ovakvom odnosu u trojedinom Bogu, Otac je prikazan kao izvor sve stvarnosti, i stoga Sin čini sve ono što je opisano kao želja Očeva, delujući najbliskije sa njim da se učini delo stvaranja i spasenja. U ovom odnosu je veoma teško da se ispravno odrede razlike između Oca i Sina, ali Sveto pismo govori o ulozi Oca kao i o ulozi Sina.
Isus je koristio aramejski izraz ’ava’ kada se obraćao Ocu, i ovo je bio uobičajen način na koji bi dete govorilo svojim voljenim roditeljima.
Čudesno je to što je Isus dopustio svojim učenicima da se njegovom nebeskom Ocu obraćaju na isti način na koji je to on činio. U čuvenom Očenašu, Isus je naložio svojim učenicima da se mole ’Oče naš koji si na nebesima...’. Ovo uputstvo je ponovljeno u Rimljanima 8,15 i Galatima 4,6 i tako je pojašnjeno da svi vernici u kojima prebiva Sveti Duh imaju pravo da koriste izraz ’Oče naš’.
Jasna je poruka da je u Novom zavetu vernik, pošto je načinjen jednim sa Hristom, i pošto poseduje Duha Svetoga, sada usvojen i to kao pravi Očev sin. U Starom zavetu, isto kao i u Novom, Otac naglašava da postoji zavetni odnos intimnosti i ljubavi. Dopunsko pravo vernikâ da se tako obraćaju Ocu, jedno je od najvećih privilegija koje čovek može uopšte da ima. Činjenica da je Isus postao naš brat, nešto je što nas navodi da pevamo hvale našem Ocu bez prestanka.
Hajde sada da pogledamo na delo Boga Oca. Matej Oca spominje 44 puta, Marko 5 puta, Luka 17 puta, a Jovan 122 puta. Razmotrićemo sada nekoliko aspekata Božijeg Očinstva.

Naslovljavanje Boga u njegovoj ulozi kao Oca
1. Otac (Druga Korinćanima 6,18; Jevrejima 1,5) Ovde Sveto pismo govori o Božijem odnosu sa Sinom, i o Sinovljevom odnosu sa Ocem.
2. Bog Otac (Druga Timoteju 1,2; Druga Petrova 1,17; Matej 23,9; Jovan 8,41) Ovde se govori o ekskluzivnom odnosu. Ovde se vidi pripadnost. Samo vernici mogu sa ponosom da tvrde da pripadaju ovom Imenu.
3. Bog naš Otac (Efescima 1,2) Sveti i verni u Hristu su telo i imaju tu sigurnost u njemu. Vidi Isaija 63,16.
4. Bog i Otac našeg Gospoda Isusa Hrista (Efescima 1,3) Ovde se govori o odnosu između Hrista i samog Oca, i Otac je uzvišen.
5. Otac milosti (Druga Korinćanima 1,3) Ovde se otkriva kao Gospod Bog, milostiv i blagodatan, koji obiluje milošću i utehama (vidi Druga knjiga Mojsijeva ili Izlazak 34,6; Psalam 86,6; Psalam 89,26 i Psalam 103,13).
6. Otac duhova (Jevrejima 12,9) Pavle je govorio o Gospodu kao o ’onom koji ukorava kao Otac’, i dalje govori o kontrastu između naših prirodnih očeva i njihovog vaspitavanja i o onom od strane ’Oca duhova’. Ovo je izraz koji se koristi u Starom zavetu ’Bog duhova i svakog tela’ (Četvrta knjiga Mojsijeva ili Brojevi 16,22; 27,16). Stvoritelj svih duhova, onaj koji je Davalac života svemu, onaj koji poznaje duhove koje je stvorio, najbolji je od svih zbog svoje Očinske brige, što ga dovodi do toga da ukorava svoju decu.
7. Otac nebeske svetlosti (Jakov 1,17) On je Otac večnog Sina, koji je Svetlo sveta. Otac prebiva u svetlosti kojoj nijedan čovek ne može da pristupi.
8. Otac slave (Efescima 1,17)

Elementi uveravanja
1. Uzajamna sigurnost – Jovan 10,28-30.
’Ja im dajem večni život, neće nikad propasti, i niko ne može da ih otme iz moje ruke. Moj Otac, koji mi (ih) je dao, veći je od svih, i niko ne može da ih otme iz ruke mog Oca. Ja i Otac jedno smo.’ Uz ovakvo dvostruko božansko podržavanje, šta još može vernik nego da je večno siguran. Sva sila i sav autoritet nalaze se u ovim ujedinjenim rukama.
Samo oni koji su otkupljeni i koji su sačuvani mogu da tvrde da se na njih odnosi obećanje: ’U domu moga Oca ima mnogo stanova’ (Jovan 14,2). Vidi i Luka 24,49; Jovan 14,20-23; i 15,10.
2. Bliskost
Obrati pažnju na bliskost u Isusovoj molitvi svom Ocu. Kada su ga njegovi učenici zamolili da ih nauči da se mole, u Mateju 6,9 on započinje rečima: ’Oče naš koji si na nebesima’. Jasno je da onaj koji nije na nebesima, odnosno na prestolu nebeskom, ne može biti Otac, i tako ga ne treba oslovljavati. Ovo je molitva onih koji su otkupljeni, a ne molitva koju je sâm Isus molio. U ovoj molitvi nalaze se neki zahtevi koje Isus kao bezgrešni Sin Božiji ne bi trebalo da moli. Za njega nije bilo potrebno da bude izbavljen od zla, i nije bilo greha koje mu je trebalo oprostiti.
Primetite i kontrast u odnosu na prvosvešteničku molitvu koju je Isus izgovorio u Jovanu 17. Ovde on otkriva neprekinutu bliskost između večnog Oca i njegovog večnog Sina. I dok se zastupnički molio za svoju braću (po veri), on često upotrebljava izraz Otac kako bi izrazio Božiju svetost i pravednost.
3. Otac
Otac je za nas od suštinskog značaja. On je izvor našeg postojanja. Ali, ne samo to, on ima nezamenljivu i nezaobilaznu ulogu u našem spasenju i odlasku u slavu. On nas je toliko voleo da je dao svog Sina. Kako se osećamo ne možemo ni da zamislimo. Ono što mi osećamo trebalo bi da bude nezamislivo mnogo puta umnoženo i pojačano. Zbog njegovog poklona, mi smo sada naslednici te bliskosti sa Bogom koja teško može da se sasvim razume. Započnimo da dublje doživljavamo tu bliskost na taj način što ćemo dalje duhovno sazrevati. Znamo da ćemo tokom večnosti iskusiti ovu bliskost sve više i više.
4. Očeva ekskluzivnost (izuzetnost)
Obratite pažnju na Božiju ličnu slavu kao Oca. Njegovo postojanje i ponašanje kao Oca sasvim se razlikuje od svih drugih očeva. Ovaj Otac je vidno istaknut kao onaj koji je iznad svih očeva jer ovaj Otac je izvor sveg stvorenja.
Otac je suviše velik da bismo mogli da ga direktno vidimo u našem sadašnjem stanju. Iz tog razloga Isus je došao da bi ga objavio. Jovan 14,9 kaže: ’...ko je video mene video je Oca’. Pogledaj i Efescima 4,6.
Obratite pažnju na Očev položaj i to šta on čini za nas.
A) Suverenitet njegove Milosti: Jovan 6,44 kaže: ’Niko ne može da dođe k meni, osim ako ga ne privuče Otac koji me je poslao...’
B) On je Božanstvo: Jovan 4,21.24: ’Slavite Oca’.
C) Otac otkriva svoju ljubav: Jovan 1,14: ’Logos... jedinorođeni Sin od Oca, pun blagosti i istine’.
D) Očeva aktivna ljubav: ’Otac voli...’: Jovan 3,35; 16,27; 1. Jovanova 3,1.
5. Savršenstvo roditeljstva
Otac je savršenstvo roditeljstva u ljubavi, vaspitavanju, brizi i obezbeđivanju naših potreba.
U Ocu je potpuna sigurnost. Luka 23,46 beleži Isusovu poslednju molitvu: ’Oče, svoj duh predajem u tvoje ruke!’.
6. Dvostruki odnos
Dvostruka služba je zapisana u Jovanu 5,17. Isus je rekao: ’Moj otac i sad radi, pa radim i ja’.
Nikada nije bilo nijednog sukoba u ciljevima ili planovima između Oca i Sina. Oni su zaista božanski saradnici. Uzajamna žrtva je opisana u Jovanu 10,18 kada je Isus govorio o svojoj smrti i vaskrsenju: ’Ovu zapovest sam primio od moga Oca’.
Zahtev pravednosti koji je postavio Otac bio je ispunjen otkupom koji je platio njegov Sin.
Čitamo da su Avraam i Isak zajedno išli do mesta žrtvovanja. Otac je pogledao u Sina na mestu polaganja žrtve, i bio je zadovoljan žrtvom. Moramo uvek da zapamtimo da je Oca zadovoljilo to što je Isusa kaznio za naše grehe. Pogledaj Jovan 3,16 i Galatima 2,20.
7. Očeva posebna dela
1. Isus dolazi od Oca i vraća se Ocu. Otac je centar autoriteta, a Isus i Sveti Duh čine svoj udeo u otkupljenju, posvećenju i zastupništvu. Vidi Jovan 16,28; 16,17; 14,28; 15,26.
Otac, Isus i Sveti Duh deluju zajednički, i niko se među njima ne ponaša kao rukovodilac onim drugima, u ljudskom smislu te reči. Jovan 15,1 Oca naziva vinogradarom, a Isusa čokotom. Ovo nas navodi da vidimo blisku vezu ljubavi, uzajamne saradnje, i prirodu najproduktivnijeg odnosa između Oca i Sina. Jedan bez drugoga ne mogu uspeti.
2. Otac šalje Svetog Duha. Jovan 26,26 kaže da Duh ishodi od Oca. Jovan 14,16 kaže da će Otac poslati drugog Utešitelja. Ovo delo Oca nastaje kao odgovor na Isusovu molitvu ili zahtev.
3. Otac dela, vidi Jovan 5,17.
4. Otac očišćava svoj narod, vidi Jovan 15,1.2.
5. Otac nas uslovljava da imamo pobedu u Hristu. Druga Korinćanima 2,14-15 nam pruža izuzetnu sigurnost da ćemo uvek biti pobednici.
6. Otac šalje svog Sina. Jovan 6,40; Jovan 9,42; Jovan 9,4; Prva Jovanova 4,14; Jovan 12,49; 14,24.
7. Otac daje Isusu posao.
Jovan 17,4; Jovan 14,31; Prva Petrova 1,3; Luka 2,49: ’Zar niste znali da ja treba da budem u domu moga Oca?’
8. Otac daje Isusu reči. Isus je Očeva Objava. Jovan 17,8; Jovan 4,34; Jovan 15,15; Jovan 14,24 (ovde reči nisu Isusove, ali su Očeve); Jovan 12,49.50.
9. Otac proslavlja svog Sina. Jovan 17,1-5; Jovan 13,31.32; Kološanima 1,19.
10. Otac Sinu daje silu nad svim telesnim. Jovan 17,2; Danilo 7,13.14; Matej 28,18; 11,27; Jevrejima 1,2; Filipljanima 2,9-11.
11. Otac čuva ljude od zla. Vidi Jovan 17,15.
12. Otac odabira i odabrane daje Hristu. Jovan 17,24; 7,64.65; Prva Petrova 1,2
13. Otac garantuje sigurnost vernika. Vidi Jovan 10,28.29.
14. Otac daje dobre darove i nagrade onima koji traže. Matej 7,11; 6,18.26
15. Otac oprašta ljudima. Vidi Matej 6,14.15.
16. Otac nagrađuje ljude. Matej 6,1-4; Kološanima 1,12-14.
17. Moramo da verujemo u Oca za spasenje. Na kraju, verovanje u Hrista je jedini način za verovanje u Oca.

Neka upozorenja
Očigledno je da moramo da budemo oprezni i da ideju o Bogu ne zasnivamo na našem mišljenju o našem prirodnom ocu, jer mnogi očevi nisu dobri očevi. Ali, bliska ljubav i zanimanje dobrog zemaljskog oca za svog sina govori nam o tome da možemo da računamo da će i Bog slično tome delovati prema nama u svakom trenutku. Moramo da budemo kao mala deca, bez licemerja ili cinizma, pre nego što možemo biti pravi članovi njegovog carstva. Ali, isto tako, moramo dalje da sazrevamo i da ne ostanemo kao deca, jer ćemo samo rastući na pravi način razviti i pravilnu procenu i zahvalnost za Boga.
Isto tako, moramo da vodimo računa o tome da o Bogu Ocu ne razmišljamo kao o našem ljudskom ocu koji stari, slabi, gubi snagu, i postaje nemoćan. Uvek moramo da naglašavamo da se Bog Otac nikada ne menja u sili i u svojim odlikama. On može da se suoči sa svom složenošću savremenog života, kao što je brinuo o problemima u starom Izraelu. Deca moraju da se poučavaju da je ovaj Otac bio silan juče, da je silan danas, i da će i sutra biti silan. To moramo da naglašavamo.
Neki ljudi mogu da ostanu pri ideji da baš kao što ljudski otac ponekad deluje na daljinu, i nije zainteresovan za sitne životne detalje svog deteta na način na koji to majka obično jeste, da je Bog na isti takav način udaljen i uzdignut.
Mi često oblikujemo Boga na osnovu onoga što znamo o ljudima, i mislimo da Bog Otac svakako ne može da bude zabrinut za nas, beznačajna bića na beznačajnoj planeti, kad ima čitav svemir da o njemu vodi računa. Ali, ovaj Otac nije kao generalni direktor neke kompanije koji je toliko visoko da ne brine za pojedince. Naš Otac je drugačiji. On je zainteresovan ne samo za bebe, već i na način na koji su one začete. On više voli da čuje neusklađeno pevanje jedne iskrene osobe nego izuzetnu izvedbu ciničnog i neverujućeg profesionalnog pevača.
Ovaj Otac pažnju obraća ljudima i svim svojim stvorenjima. On nije toliko zainteresovan za stvari. On zna kada nekoj osobi i jedna vlas kose padne sa glave, i kada jedan vrabac padne na zemlju. On je rekao proroku Joni da je zabrinut za mnogo stoke isto kao i za nemoćne ljude u gradu Ninevi.
Bog Otac je u zavetnom odnosu sa nama, i on ne manipuliše događajima na način na koji jeftine TV serije manipulišu u svojim pričama. On svoja velika čudesna dela ne čini u ljutini ili na nepravedan način. Bog Otac nije nikada i neće nikada izneveriti svoju decu.
Takvo delovanje bi predstavljalo samo sebi suprotnost. Nebeski Otac suviše voli svoju decu da bi tako nešto učinio. On neće dopustiti nijedno da nestane, već će delovati na najbolji mogući način da sva njegova deca budu spasena, i da sa njim provedu večnost.
Stoga ne smemo pogrešno da razumemo šta se događa kada nam se čini kao da je Bog povukao svoju ruku. Njegov plan je uvek u našu korist, i stvari se odvijaju u našu korist. Kada budemo ušli u taj stvarni svet Carstva gde je on prisutan, a i mi smo prisutni sa njim, tada ćemo razumeti u potpunosti.